/Palimpsestus/ summer pavillion Idejno rješenje / 2018.

Young Architects Program for MAXXI Museum in Rome

Status
Finalisti
Tim
Marja Mia Kolendić, Anita Krmek
Lokacija
Rim, Italija

 palimpsestus ; something reused or altered but still bearing visible traces of its earlier form

Razmišljanje o paviljonu unutar dvorišta MAXXI muzeja je meditacija o njegovom eksterijeru. To je kontemplacija o vanjskom prostoru fancy muzeja koji nas pokušava nagovoriti da mu se pridružimo. Pokušava nas posjesti u svoju sjenu i nanovo se dičiti svojom veličinom i grandioznošću. Stvoriti od nas pasivnog promatrača i gutača njegovih ideja i tuđe umjetnosti. Nekada mu to polazi za rukom, nekada manje; nekada su ljudi svjesni takvog nastupa, a nekada mu vjeruju. Paviljon nastaje kao odgovor na monumentalnost muzeja. Muzej tvrdi da je javan i da su svi dobrodošli pod njegovo okrilje,ali realnost krije toliko strahopoštovanjem kojim on vlada mikro i makrolokacijom da ulaze samo oni koji imaju čistu namjeru; zaposlenici, turisti, ljubitelji umjetnosti... Nema slučajnih prolaznika, ljudi iz kvarta, obitelji i djece iz susjedstva… Stoga je tema ljetnog paviljona tema javnog prostora i svega što pod taj pridjev spada. Motiv koji se nametnuo u gradu kao što je Rim su prostorni i vremenski slojevi. Rim je pun iskustva kad su u pitanju slojevi života, rada, stanovništa i migracija, slojevi prirodnih katastrofa, političkih i društvenih previranja, nabori faza i era te brazde okoline i pejzaža.  U gradu beskrajne povijesti kontekst je sve, a istovremeno i ništa; on se slijeva u dubinu i otkriva nam slojeve, neke uvažene neke do kraja zanemarene.

Polazeći od trenutnog konteksta uzimamo samo ono što nam paše da bi isprojektirali novi paviljon, umiljat ovom vremenu, ali sa naznakama da je nešto ispod ili iza ipak postojalo. Referiramo se na neizbježnu veličinu i formu muzeja, na trake nekog prošlog vremena i zemlje duboko ispod temelja koja je svjedočila povijesti prije MAXXI-ja, prostornim elementima koji su obilježili Rim i od njega napravili mali klišej. Inspiriramo se bojama, tonovima i sjenama baroka, te renesansne faze Rima kao grada. Linije koje nastaju su imaginarne, simbolične, iluzionističke; svakako dovoljne da bi ostavile trag. Naglašena horizontalnost krovova bivših vojnih kasarni i jednaka raspodjela po terenu su se nastavile u sadašnjem vremenu, tvoreći tako minorne elemente kao klupe ili podglede,dovoljne da se taj genius loci ćuti. Eksploatiramo element luka, tako dragog svima koji se bave Rimom. Ne koristimo ga kao konstruktivni element koji drži nešto bitnije, već njegov negativ segmentiramo i umećemo u nešto drugo gdje ga ne bismo očekivali. Kao metodu projektiranja uzimamo već spomenuti barok, eru koju definiraju strašni svjetlosni kontrasti, iluzije dubokog prostora i perspektive, izlazak iz tame u svijetlo, manipuliranje sjenama….


/Palimpsestus/ summer pavillion / Young Architects Program for MAXXI Museum in Rome / 2018